nervni sistem

Informacije na ovom sajtu su informativne prirode i nisu zamena za savete vašeg lekara.

Nervni sistem utiče na sve probavne procese, naime na pokretljivost, transport jona povezan sa sekrecijom i apsorpcijom i gastrointestinalnim protokom krvi. Neke od ovih kontrola proizlaze iz veza između probavnog sistema i centralnog nervnog sistema, ali je podjednako važno da je probavni sistem obdaren sopstvenim, lokalnim nervnim sistemom koji se naziva enterični ili unutrašnji nervni sistem. Veličina i složenost enteričnog nervnog sistema su ogromni – sadrži toliko neurona koliko i kičmena moždina.
Enterični nervni sistem, zajedno sa simpatičkim i parasimpatičkim nervnim sistemom, čini autonomni nervni sistem.
Glavne komponente enteričnog nervnog sistema su dve mreže ili pleksusi neurona, koji su ugrađeni u zid digestivnog trakta i protežu se od jednjaka do anusa:

autor: June Butlin: “Zdravlje creva”,

Deo moje odgovornosti kao nutricioniste je da budem u toku sa istraživanjima, kako bih bio u stanju da pomognem mojim klijentima da ostvare svoje zdravstvene ciljeve. Voleo bih da podelim neka zanimljiva istraživanja sa vama koja uključuju sistem za varenje. Istraživanja su mi dala više uvida u gastrointestinalne probleme.

Studije pokazuju da preko 40% pacijenata posete lekare povodom gastrointestinalnih problema, sa pritužbama koje se kreću od sindroma iritabilnog creva, abdominalne nadutosti i dijareje pa do zatvora. Često ne postoje odgovori na te probleme zbog nedostatka dijagnostikovanja anatomskih ili hemijskih nedostataka. Lekari pacijentima govore da su njihovi problemi sa crevima imaginarni, emocionalni, ili da to potiče iz njihove glave. Nepotrebno je reći, kvalitet života ovih pacijenata neće biti idealan dok njihovi problemi ne budu pravilno shvaćeni i lek pronađen.

Deo odgovora na neke od ovih problema može se naći u istraživanju Dr Michael Gershon’s –a.

Dr Gershon’s je profesor anatomije i ćelijske biologije u Medicinskom centru Columbija Presbiterian u Njujorku, on je dokazao da imamo dva mozga, onaj u lobanji, i onaj koji se nalazi u crevima. Mozak u crevu je pronađen u mnogim nervnim ćelijama prisutnim u tkivima sluzokože jednjaka, želuca, tankog creva i debelog creva, i naziva se Enterični nervni sistem.

U stvari, ima preko milion nervnih ćelija u tankom crevu, broj jednak brouj nervnih ćelija u kičmenoj moždini. Ukoliko dodamo nervne ćelije jednjaka, želuca i debelog creva, ima više nervnih ćelija u crevima nego što ih ima u celom ostatku perifernog nervnog sistema. Skoro svaka hemikalija koja kontroliše mozak u glavi identifikovana je i u crevima, uključujući hormone i neurotransmitere.

Ovaj kompleks pruža mozgu u crevima sredstva da radi nezavisno.

Dokaz za to se može videti kod žrtava moždanog udara čije su matične ćelije mozga, koje kontrolišu gutanje uništene. Ako se to dogodi, hirurg mora da stvori otvor u abdominalnom zidu, tako da se ishrana može postići ručnim umetanjem hrane direktno u želudac. Kada je hrana u želucu, varenje i apsorpcija može da se odvija, čak i kod osoba čiji je mozak mrtav. Centralni nervni sistem je potreban za gutanje i za defekaciju. Od trenutka kada se hrana progutala do momenta kada su njegovi ostaci proterani iz anusa, creva imaju glavnu ulogu.

Enterični nervni sistem proizvodi ovakva crevna osećanja koja smo svi osetili s vremena na vreme. Nervozne misli mogu izazvati leptire u želucu. Psihotične misli mogu dovesti do poremećaja u ishrani kao što su anoreksija i bulimija, i anksiozne misli mogu izazvati dijareju.

Dr Gershon ide toliko daleko da kaže da “creva mogu biti intelektualnija od srca i mogu imati veći kapacitet za osećanja”.

On takođe smatra da mnogi gastrointestinalni problemi potiču iz neravnoteže u mozgu creva.

Razumevanje enteričnog nervnog sistema trebalo bi da pomogne da se obezbedi lečenje gastrointestinalnih problema.  Ali pošto ovo nije poznato, to je mesto frustracija.

Dve oblasti koje su dobro istražene i koje bih želeo da razmotrim u pogledu ishrane su nivoi želudačne kiseline i serotonina u telu. Visoka želudačna kiselina proizvodi probleme kao što su gorušica, refluks ezofagitis i čirevi. Hrana koja stvara kiselinu, anksioznost, psihološki stres, i loše funkcionisanje enteričnog nervnog sistema može da poveća nivo kiseline.

Želudac ima sposobnost da reguliše svoju kiselost, uzimanje lekova poput alkalnih formula kao što su “mleko magnezijuma”, samo će ubrzati mozak u crevima da proizvede više kiseline kroz hemikalije gastrin histamin i acetil holin. Ovo uspostavlja večni ciklus suzbijanja i porasta nivoa kiseline. Neki lekovi mogu da pomognu da kontrolišu kiselost kao što su H2 (histamin) blokatori, Tagamet, i Omeprazol, koji potpuno sprečavaju oslobađanje želudačne kiseline.

Ovi lekovi imaju neželjene sporedne efekte i može biti mudro da prvo pokušate prirodnim metodama.

Ovo uključuje eliminaciju alergija na hranu, hrane koja stvara kiselinu kao što su mlečni proizvodi, mesa i žitarice i prerađene hrane.

Takođe terapije za ublažavanje stresa i napetosti, mogu pomoći.

Druga oblast za razmatranje je neurotransmiter nazvan serotonin, koja se nalazi u malim količinama u mozgu, a u ogromnim količinama u enteričnom nervnom sistemu. Serotonin je smirujući po digestivni trakt, inicira peristaltičke i sekrecione reflekse, i šalje poruke iz creva do mozga. Manipulacija dejstva serotonina sa lekovima, hrana ili hranljive materije pomažu oslobađanje nekih od simptoma funkcionalnih bolesti creva.

Prozac, selektivni inhibitor resorpcije serotonina koji podiže nivo serotonina, stekao je priznanje u medicinskoj profesiji za lečenje depresije i crevnih problema. Međutim, dugotrajna upotreba ili pogrešna doza može izazvati kolebanja između mučnine, povraćanja, zatvora i proliva, a može izazvati depresiju, anksioznost, nesanicu, i kolebanja apetita. Mnogo prirodaniji način da se rebalansira nivo serotonina jeste kroz hranljive sastojke.

Na primer:

Depresija povezana sa niskim nivoom serotonina može biti otklonjena sa hranom koja sadrži triptofan, vitamine B3, B6 i gvožđe. Višak serotonina koji uključuje inflamaciju može se ublažiti sa jednim ili više sledećih sastojaka: magnezijum, cink, vitamin E i antioksidansima, eicosapentanoeic (EPA) kiselina, kurkuma, đumbir i bromelain. Namirnice koje sadrže značajne količine serotonina su avokado, banana, kivi, ananas, bokvica, šljive, plavi patlidžan, paradajz, puter od oraha, orasi i bademi. Biljka, kantarion je takođe poznata da pomaže rebalans nivoa serotonina, bez štetnih nuspojava.

Ne postoji dovoljno istraživanja da daju odgovore za lečenje crevnih problema. Terapije usmerene na mozak u crevima, a ne u glavi mogu da učine mnogo za one koji pate od gastrointestinalnih problema nepoznatog uzroka. Bez sumnje će tehnike opuštanja i emocionalna stabilnost pomoći svim gastrointestinalnim problemima.

Komentari:

1. Dejvid Bauman je rekao ..

Previše serotonina može zapravo sprečavati normalno varenje, na isti način na koji je previše serotonina uključeno u neke simptome autizma:

Sve se kreće suviše sporo.

Postoji test  laboratorije Neuroscience u kojoj možete proveriti nivo serotonina, zajedno sa mnogim drugim transmiterima. Ono što treba tražiti je nivo proizvoda (ili metabolita) koji razlažu seratonin zvanih 5-hidroksiindoleacetična kiselina (takođe naziva 5-hidroksiindoleacetat; 5-HIA, ili 5-HIAA). Testiranje drugih triptofan metabolita kao što su kinurenat, kuinolinat i pikolinat takođe se može proveriti kod probleme previše serotonina. Tretman za ovaj problem je da se poveća unos tirozina;  amino keseline koja se razlažu u kateholamine (dopamin, epinefrin, i norepinefrin). Viši nivoi kateholamina mogu se suprotstaviti negativnim efektima hiperserotonemije.

Informacije i izjave na sajtu, nisu procenjene od strane FDA i nisu namenjene za dijagnostikovanje, lečenje ili prevenciju bilo koje bolesti. Informacije na ovom sajtu su informativne prirode i nisu zamena za savete vašeg lekara.

References

The Second Brain Michael D. Gershon MD Harper Collins 1998 ISBN 0-684-81981-3.
Total Wellness Joseph Pizzorno ND Prima Publishing 1996 ISBN 0-7615-04338.
Understanding Normal and Clinical Nutrition Whitney, Cataldo and Rolfes West Wadsworth 1998 ISBN 0-534-533345.