Informacije na ovom sajtu su informativne prirode i nisu zamena za savete vašeg lekara.

Hiperaktivni poremećaj (ADHD) je razvojni poremećaj, karakteriše nepažnjom, hiperaktivnošću i impulsivnošću. To je naučestaliji poremećaj ponašanja u detinjstvu. Iako većina ljudi ima problem da mirno sedi, obraća pažnju ili da kontroliše impulsivno ponašanje; kod ljudi sa ADHD-om, ovi simptomi u značajnoj meri ometaju život.

Uopšteno, simptomi se pojavljuju prije sedme godine i dovode do problema u školi i društvu. Jedna do dve trećine dece sa ADHD imaju simptome i nakon odrastanja. Dijagnoza može biti kontraverzna, pošto ne postoje laboratorijski testovi na ADHD ni objektivni načini merenja ponašanja deteta. Ne postoji najbolji način lečenja ADHD-a, ali stručnjaci se slažu da rane intervencije mogu poboljšati obrazovni i društveni razvoj deteta.

Znaci i simptomi

Osobe dobijaju dijagnozu ADHD-a ako imaju najmanje 6 simptoma iz nastavka teksta, koji traju 2 meseca. Kod dece sa ovom dijagnozom, simptomi se moraju pojavljivati ​​pre sedme godine; postajući značajna prepreka svakodnevnom funkcionisanju u baru dve oblasti života (obično dom i škola). Većina dece ne pokazuju sve simptome, a mogu biti različiti kod dečaka i devojčica (dečaci su hiperaktivniji i devojčice nepažljivije).

 Nepažnja

Ne uspeva da obrati pažnju na detalje ili čini nemaarne greške
Poteškoće održavanja pažnje kod zadataka ili igara
Ne sluša kad mu/joj se direktno obraća
Ne prati uputstva u potpunosti i ne uspeva da odradi zadatke
Poteškoće organizovanja zadataka i aktivnosti
Izbegava, ne voli ili se nevoljno uključuje u zadatke koji zahtevaju konstantan umni napor (rad u školi)
Gubi stvari potrebne za zadatke ili aktivnosti
Lako gubi pažnju
Zaboravnost tokom dnevnih aktivnosti.

 Hiperaktivnost i Impulsivnost

Vrda šakama ili stopalima ili se meškolji dok sedi
Ne sedi kada se očekuje
Trčanje ili penjanje u neodgovarajućim situacijama (kod tinejdžera ili odraslih, može doći do osećanja nemira)
Otežano igranje ili bavljenje aktivnostima slobodnog vremena u tišini
Ponaša se kao da ga motor goni
Preterano pričanje
Izlane odgovore pre dovršenih pitanja
Teško čeka na svoj potez
Prekida ili uznemiruje druge

 Šta je Uzrok?

Ne postoji potpuno siguran odgovor na to šta je uzrok ADHD.  Iako faktori iz okoline mogu uticati, istraživači se bave strukturom mozga.

Promenjena funkcija mozga.

Skeniranja mozga pokazuju razlike u mozgu dece sa ADHD, u poređenju sa decom bez ADHD. Na primer, mnoga deca sa ADHD imaju izmenjenu moždanu aktivnost prefrontalnog korteksa, komandnog centra mozga. To može uticati na osobinu kontrolisanja impulsivnog i hiperaktivnog ponašanja. Istraživači veruju da hiperaktivno ponašanje kod dece može biti izazvano zbog previše aktivnosti sporih (teta) talasa u nekim delovima mozga.

Genetika

Čini se da ADHD ima i porodične uzroke.

Izloženost nekim toksinima tokom trudnoće ili u detinjstvu.

Žene koje puše, piju i koje su izložene PCB tokom trudnoće imaju veće sklonosti da dobiju dete sa ADHD. Deca izložena olovu, PCB ili ftalatima su pod većim rizikom da razviju taj poremećaj.

Prevremen porođaj.

Do 20% prerano rođenih beba razvija ADHD.

 Faktori Rizika

Faktori rizika za ADHD:

Nasledni.

Deca sa ADHD obično imaju bar jednog bliskog rođaka koji takođe ima poremećaj.

Pol.

ADHD se pojavljuje 4-9 puta češće kod dečaka nego kod devojčica. Neki stručnjaci veruju da je poremećaj potcenjen dijagnozom kod devojčica, međutim, neke studije ne potvrđuju vezu između pola deteta i ADHD.

Prenatalno i rano postnatalno zdravlje.

Pušenje, uzimanje alkohola i narkotika tokom trudnoće. Izlaganje fetusa ili bebe otrovima, kao što su olovo i PCB. Nutricione deficijencije i neravnoteže. Prevremen porođaj i niska težina pri rođenju. Niske ocene na rođenju. Drugi poremećaji ponašanja, posebno gde postoji previše agresije (poremećaj prkosne opozicije ili poremećaja ponašanja).

 Šta Očekivati u Ordinaciji Vašeg Lekara

Ne postoji objektivan test na ADHD, tako da postavljanje dijagnoze može biti teško. Doktori mogu korisiti dosta testova i opservacija.  Zbog toga, suštinska je važnost da se pobrinete da je Vaš doktor školovan za dijagnozu ADHD. Kako bi se dete pregledalo, doktor bi trebao uzeti celu medicinsku istoriju, uz podrobno pregledanje kako bi se proverila stanja koja imitiraju ADHD, kao što su hipertiroidizam, problemi sa vidom, sluhom, spavanjem.

Mnogi simptomi se pojavljuju kod kuće ili u školi, pre nego kod doktora, tako da ćete trebati da popunite upitnike. Nastavnik Vašeg deteta bi mogao da da neke informacije. Vaš doktor će pokušati da utvrdi ne samo kako se dete ponaša, nego i gde se takvo ponašanje javlja i koliko traje.

Deca sa ADHD imaju dugotrajne simptome koji se obično pojavljuju tokom stresnih situacija ili situacija koje zahtevaju održavanje pažnje (kao što je rad u školi). Postavljanje dijagnoze ADHD kod odraslih može biti još izazovnije. Pošto su se Vaši simptomi pojavljivali kad ste bili mlađi, Vaš doktor mora da sazna što više o

Vama kada ste bili dete, dobijajući informacije od Vaših roditelja ili nekadašnjih nastavnika. (Ukoliko su Vaši simptomi skoriji, nemate ADHD odraslih) Pored isključivanja gore pomenutih oboljenja, Vaš doktor bi trebao da proveri i depresiju i bipolarni poremećaj, koji može podražavati ADHD.

 Preventivna Nega

Kako su uzroci ADHD nepoznati, nema načina prevencije oboljenja. Međutim, trudnice mogu izbegavati faktore rizika, kao što su dim cigarete i drugi poznati toksini. Moguće je održavanje oboljenja lekovima, bihevioralnom terapijom i promenama načina života.

 Način Života

Obuka roditelja u specijalizovanim klinikama daje sredstva i tehnike roditeljima za upravljanje ponašanjem deteta. Terapija ponašanja nagrađuje primereno ponašanje i obeshrabruje destruktivno ponašanje. Može se izvoditi sa roditeljima i nastavnicima, kao i sa terapeutima i lekarima. Na primer, starije dete sa ADHD može biti nagrađeno poenima, poklonima ili pak dogovorom sa roditeljima. Šeme sa zvezdama mogu biti dobre za manju decu.

S druge strane, teranje u ćošak može obesrabriti neželjeno ponašanje. Druge tehnike su: Postavljanje lako razumljivih pravila, u skladu sa razvojem, opravdano strogih. Izbegavanje ponavljanja naredbi sa opomenom o posledicama. Disciplinovanje deteta pre nego što postane previše besno i frustrirano. Praćenje discipline sa pohvalama kada dete prati pravila i ponaša se kako treba.

Pored bihevioralne intervencije kod kuće, promene u učionici (na poslu, kod starijih) su značajan deo plana lečenja. Hiperaktivna deca najbolje napreduju u dobro struktuiranim okolnostima sa nastavnikom iskusnim u bavljenju sa ometajućim ponašanjem i sposobnošću prilagođavanja njihovim kognitivnim stilom. Grupne interakcije mogu biti izazov za dete sa ADHD.

Vežbanje društvenih veština, odgovarajuće mesto u učionici i jasna pravila odnosa sa ljudima su od suštinske važnosti. Preliminarni dokazi ukazuju da treniranje pažnje na računaru u školama je izuzetno efektivno za učenike sa ADHD. Odrasli sa ADHD mogu imati koristi od bihevioralnih terapija, uključujući kognitivnu sanaciju, terapiju parova i porodičnu terapiju.

 Terapije Lekovima

Stimulativni lekovi su najšire izučavani i najčešće prepisivani metodi lečenja za ADHD. Iako istraživači ne razumeju u potpunosti kako ovi lekovi poboljšavaju ADHD simptome, studije ukazuju na porast dopamina i serotonina u mozgu. Dopamin je hemikalija koja se povezuje sa aktivnostima; a serotonin je hemikalija povezana sa raspoloženjem i blagodetima. Lekovi prepisivani za ADHD:

Stimulansi:

Metilfenidat (Ritalin, Koncerta). 

Stimulans i najčešće korišćen lek za ADHD; efikasa kod 75-80% ljudi sa tim problemom; ne preporučuje se za decu mlađu od 6 godina.

Dekstroamfetamin (Deksadrin). 

Stimulans efektivan kod 70-75% ljudi sa ADHD; ne preporučuje se za mlađe od 3 godine

Amfetamin/Dekstroamfetamin (Aderal) Lisdeksamfetamindimesilat (Vivans)

Atomoksetin (Stratera): 

Prvi nestimulantski lek odobren za lečenje ADHD povećava nivoe dopamina i norepinefrina u mozgu. Stratera je prvo razvijen kao antidepresant i kao i svi drugi antidepresanti, nosi upozorenje da može izazvati suicidalne misli kod dece i tinejdžera.

Antihipertenzivi (clonidin, guanfakon): 

Ove lekove još nije odobrila Uprava za Hranu i Lekove SAD (FDA) za lečenje ADHD, međutim, godinama su se koristili bez etikete. Antihipertenzivi nisu delotvorni kao stimulansi, ali se često koriste sa stimulansima za lečenje tikova i nesanice koje izazivaju stimulansi.

Najuobičajeniju propratni efekti ovih lekova su poteškoće sa spavanjem, smanjen apetit i nervoza.

 Komplementarne i Alternativne Terapije

Prema nedavnoj anketi, većina roditelja koristi komplementarne i alternativne metode lečenja (CAM) njihove dece sa ADHD. Terapije ishranom su najčešće strategije.

Studije pokazuju suprotstavljene rezultate, međutim, ako je Vaše dete osetljivo na neku hranu, popričajte sa Vašim lekarom o eliminisanju te hrane na neko vreme da se vidi da li se simptomi poboljšavaju. NIPOŠTO nemojte davati detetu suplemente ili ga stavljati na dijetu bez nadzora lekara.

 Dijete

Razvijena 1970ih, Fajngold dijeta se zasniva na zamisli da su veštačke boje, ukusi i konzervansi, kao i salicilati iz prirode (hemikalije nalik aspirinu koje se nalaze u brojnom voću i povrću) jedan od glavnih uzroka hiperaktivnosti i poteškoća u učenju kod dece.

Studije koje su izučavale efekte dijete su bile sa mešovitim rezultatima. Većina nije pokazala nikakve koristi, iako postoje dokazi da salicilati igraju ulogu u hiperaktivnosti kod manjeg broja dece. Zato što se Fajngold dijeta teško prati, kao i zbog promene porodičnog života (deca se ohrabruju da učestvuju u pravljenju obroka), trebali biste popričati sa Vašim lekarom pre početka.

Druge dijetalne terapije se mogu okretati oko uzimanja hrane sa visokim nivoima proteina i složenih ugljenih hidrata uz eliminaciju šećera i veštačkih zaslađivača. Jedna studija je našla da je povećana hiperaktivnost kod dece nakon uzimanja hrane sa veštačkim bojama i aditivima.

U jednoj studiji, deca, čija ishrana je sadržala visok nivo šećera ili veštačkih zaslađivača, nisu se ponašala drugačije od dece koja se nisu hranila takvom hranom. Istraživači veruju da hronični povećani unos šećera vodi ka promeni signalizacije u mozgu, koja bi doprinela simptomima povezanim sa ADHD. Neki doktori koji se fokusiraju na ishranu kažu da vide pozitivne rezultate nakon testiranja na alergije u hrani i koristeći eliminacionu dijetu.

 Vitamini i Minerali

Magnezijum.

Simptomi deficijencije magnezijuma su razdražljivost, smanjenje pažnje i mentalna zbunjenost. Neki ekspeti veruju da deca sa ADHD imaju blagu deficijenciju magnezijuma.

U jednoj preliminarnoj studiji sa 75 dece sa deficijencijom magnezijuma sa ADHD, ona deca sa suplementacijom magnezijuma su imala poboljšanje ponašanja, poredeći sa onom decom koja nisu uzimala suplemente. Previše magnezijuma može doći u sukob sa nekim lekovima, poput antibiotika i lekova za pritisak. Popričajte sa Vašim lekarom.

 Vitamin B6.

Telu  je neophodan vitamin B6 radi delovanja hemikalija poput serotonina, dopamina i norepinefrina na decu sa ADHD. Jedna preliminarna studija je našla da B6 piridoksin ima malo veći efekat nego Ritalin kod poboljšavanja ponašanja hiperaktivne dece.

Međutim, ta studija je koristila visoke doze B6, koje mogu izazvati oštećenje nerava (iako do toga nije došlo). Druge studije su pokazale da B6 nema dejstva na ponašanje. Pošto su visoke doze opasne, nemojte davati detetu B6 na svoju ruku, bez konsultacije sa lekarom.

Cink.

Cink reguliše aktivnost moždanih hemikalija koje su povezane sa ponašanjem, kao što su masne kiseline i melatonin. Neke studije pokazuju da cink može poboljšati ponašanje. Veće doze cinka mogu biti opasne, zato popričajte sa lekarom pre davanja ili uzimanja cinka.

Esencijalne Masne Kiseline.

Masne kiseline, poput onih nađenih u ribi i ribljem ulju (omega-3 masne kiseline) i ulju jagorčevine (omega-6 masne kiseline), su dobre masti koje igraju ključnu ulogu u normalnom radu mozga. Rezultati studija su mešoviti.

Omega-3 masne kiseline su takođe dobre za srce kod odraslih, ali visoke doze mogu uzrokovati krvarenje. Popričajte sa doktorom.

L-karnitin.

L-karnitin se dobija iz aminokiselina i pomaže proizvodnju energije u ćelijama. Studija je pokazala da je 54% grupe dečaka sa ADHD pokazalo poboljšanja ponašanja dok je uzimalo L-karnitin. Potrebno je još istraživanja.

Pošto L-karnitin nije ispitan za bezbednost kod dece, popričajte sa lekarom pre davanja L-karnitina detetu. L-karnitin može pogoršati simptome hipotiroidizma, kao i povećati rizik od epileptičnih napada kod ljudi koji su i ranije imali napade. Takođe može doći u sukob sa nekim lekovima. Popričajte sa Vašim lekarom.

Lekovite trave

Lekovite trave mogu ojačati i pomoći sistem tela. Kao i sa svakom terapijom, trebate sarađivati sa Vašim lekarom pre početka terapije. Možete uzimati trave kao sušene ekstrakte (kapsule, prašak ili čaj), glicerite (glicerinski ekstrakti) ili tinkture (alkoholni ekstrakti).

Dok se ne naglasi drugačije, čaj se pravi sa 1 kašikom trave na 1 šolju vrele vode. Držati pokriveno 5-10 minuta za listove ili cvetove, ili 10-20 minuta za koren. Pijte 2-4 šolje dnevno. Možete koristiti tinkture same ili u naglašenoj kombinaciji.

Neki biljni lekovi za ADHD se prodaju u SAD i Evropi, ali su retke naučne studije koje su ispitivale da li to bilje poboljšava simptome ADHD. Jedna ili više smirujućih lekovitih trava može biti dobra za ljude sa ADHD:

Valerijana

(Valerian officinalis). Valerijana može doći u sukob sa nekim lekovima. Kako valerijana izaziva ošamućenost, može se doći u sukob sa sedativima

Matičnjak

(Melissa officinalis). Matičnjak može doći u sukob sa sedativima

Hristovo cveće

(Passifloraincarnata). Hristovo cveće može doći u sukob sa sedativima.

Drugo bilje često korišćeno za ADHD

Ginko

(Gingko biloba).  Koristi se za poboljšanje pamćenja i oštrine uma. Koristiti ginko sa oprezom ako ste imali dijabetes, napade, neplodnost i poremećaje krvarenja. Ginko može doći u sukob sa brojnim lekovima, između ostalog i razređivači krvi.

Američki ženšen

(Panaxquinquefolium) i ginko. Jedna studija ukazuje na to da ginko u kombinaciji sa ženšenom može poboljšati simptome ADHD. Oprezno sa Američkim ženšenom ako ste imali dijabetes, hormonska oboljenja, nesanicu ili šizofreniju. Može doći u sukob sa nekoliko lekova, kao što su razređivači krvi.

Masaža

Opuštajuće tehnike i masaže mogu smanjiti napetost i aktivnosti kod dece i tinejdžera.  U jednoj studiji, dečaci tinejdžeri sa ADHD su prošli kroz 15 minuta masaže, svakog dana, tokom 10 školskih dana za redom, dovodeći do značajnih poboljšanja ponašanja i koncentracije, u poređenju sa onom grupom koja je bila pod progresivnim opuštanjem mišića, tokom istog perioda vremena.

Joga –

Preliminarne studije ukazuju da joga može smanjiti simptome ADHD.

 

Prognoze i Komplikacije

Najmanje pola dece sa ADHD koja su na odgovarajućoj terapiji uče kontrolu simptoma i dobro funkcionišu kao odrasli. Istraživanje ukazuje na to da deca sa lečenjem koje kombinuju terapije poput lekova, bihevioralne terapije i biofidbeka imaju manje šanse za razvoj problema ponašanja kako odrastaju. Ipak, studije takođe pokazuju da ADHD ostaje i do odrastanja kod 60-70% osoba sa dijagnozom ADHD u detinjstvu. Kod većine slučajeva, ADHD se može uspešno kontrolisati kroz ceo život.  

Informacije i izjave na sajtu, nisu procenjene od strane FDA i nisu namenjene za dijagnostikovanje, lečenje ili prevenciju bilo koje bolesti. Informacije na ovom sajtu su informativne prirode i nisu zamena za savete vašeg lekara.

Reference:

American Academy of Pediatrics. Clinical practice guideline: diagnosis and evaluation of the child with attention-deficit/hyperactivity disorder. Pediatrics. 2000;105(5):1158-1170.

Arnold LE, Hurt E, Lofthouse N. Attention-deficit/hyperactivity disorder: dietary and nutritional treatments. Child AdolescPsychiatrClin N Am. 2013; 22(3):381-402.

Arnold LE, Pinkham SM, Votolato N. Da li cink ublažuje esencijalne masne kiseline i amfetamin u liječenju poremećaja pažnje/hiperaktivnosti?  J Child AdolescPsychopharmacol . 2000;10:111-117.
Baumgaertel A. Alternativni i kontroverzni tretmani za poremećaj pažnje/hiperaktivnost.  PediatrClin of North Am . 1999;46(5):977-992.

Bekaroglu M, Aslan Y, Gedik Y. Odnosi između slobodnih masnih kiselina u serumu i cinka, i poremećaj pažnje i hiperaktivnost: bilješka istraživanja.  J Child Psychol Psychiatry . 1996;37(2):225-227.
Wolraich M. Rješavanje problema ponašanja djece školskog uzrasta: tradicionalni i kontroverzni pristupi.  Pediatr Rev . 1997;18(8):266-270.Yorbik O, Ozdag MF, Olgun A, Senol MG, Bek S, Akman S. Potencijalni efekti cinka na obradu informacija kod dječaka s poremećajem pažnje i hiperaktivnošću. Prog  NeuropsychopharmacolBiol Psychiatry . 2008 Apr 1;32(3):662-667.
Izvor:  Poremećaj pažnje i hiperaktivnost | Medicinski centar Univerziteta Maryland  http://umm.edu/health/medical/altmed/condition/attention-deficit-hyperactivity-disorder#ixzz3iXePmJPw
Medicinski centar Univerziteta Maryland
Pratite nas:  @UMMC na Twitteru  |  MedCenter na Facebooku