autizam,

 Informacije na ovom sajtu su informativne prirode i nisu zamena za savete vašeg lekara.

Kao roditelj, nikada ne želite da poverujete da Vaše prekrasno detence ima problem. Ali, kada je u pitanju autizam, rano primećivanje – idealno do 18 meseci – pravi značajnu razliku.

Što je mlađe dete, veće je dejstvo lekova na simptome autizma. Ali, bez obzira na starost deteta, ne gubite nadu. Lečenje može smanjiti dejstva poremećaja i pomoći vašem detetu da uči, raste i razvija se.

Razumevanje autizma

Autizam je spektar blisko povezanih poremećaja sa zajedničkim centrom simptoma.  Spektar autističnih poremećaja se pojavljuje u ranom detinjstvu, dovodeći do otežanog razvoja govora, igranja i interakcije sa drugima. Znaci i simptomi autizma prilično variraju, kao i njihovi efekti. Neka autistična deca imaju blage poremećaje, dok druga trebaju da savladaju veće prepreke.

Međutim, svako dete sa autističnim spektrom ima probleme, bar do neke mere, u tri oblasti: -Verbalna i neverbalna komunikacija;-Interakcija sa drugima i sa svetom oko njih; -Fleksibilno razmišljanje i ponašanje.

Postoje različita mišljenja među doktorima, roditeljima i ekspertima o tome šta izaziva autizam i koji je najbolji način za lečenje.  Ali, oko jedne činjenice se svi slažu: rana i intenziva intervencija pomaže. Kod rizične dece i dece sa ranim znacima, intervencija može značiti mnogo.

Rano primećivanje autizma je na roditeljima

Kao roditelj, Vi ste u najboljoj poziciji da primetite najranije znake upozorenja za autizam. Vi najbolje znate Vaše dete, možete primetiti neobično ponašanje koje pedijatar nije mogao da vidi. Ključ je da se obrazujete kako biste znali šta je normalno, a šta ne.

Ukoliko ste zabrinuti, preduzmite nešto.

Svako dete se razvija različitom brzinom – tako da ne morate da paničite ako Vaše dete kasnije počne da govori ili da hoda. Što se tiče zdravog razvoja, postoji širok opseg „normalnih stanja”. Ali, ako Vaše dete ne postiže neke ciljeve za svoje doba, ili sumnjate na neki problem, odmah recite Vašem pedijatru. Ne čekajte.

Nemojte da prihvatite metod „sačekajmo pa da vidimo”.

Mnogim roditeljima je rečeno da se ne brinu i da sačekaju. Ali, čekanje je najgora stvar koju možete da učinite. Rizikujete gubljenje dragocenog vremena u dobu kada Vaše dete ima najveće izglede za poboljšanje.

Štaviše, ako je zakašnjenje uzrokovano autizmom, ili nekim drugim faktorom, deca sa zakašnjenjem u razvoju imaju male šanse da „prerastu” svoje probleme.  Kako bi se razvile veštine u oblasti sa zakašnjenjem, Vaše dete mora dobiti dodatnu pomoć i ciljano lečenje.

Verujte vašim instinktima

U idealnom slučaju, Vaš pedijatar će uzeti u obzir Vašu brigu i detaljno će ispitati dete za autizam ili neki drugi poremećaj razvoja. Međutim, nekada i najdobronamerniji lekari propuste neko upozorenje ili potcene problem.  Poslušajte svoj instinkt ako Vam kaže da nešto nije u redu i budite dosledni. Zakažite kontrolu kod doktora, tražite drugo mišljenje, ili tražite da dete pregleda specijalista za razvoj dece.

Regresija bilo kog tipa je ozbiljno upozorenje na autizam                                                                                              

Neka deca sa poremećajima autističnog spektra razvijaju komunikaciju, a ona nazaduju, obično između 12 i 24 meseci. Na primer, dete koje je koristilo reči kao što su „mama” ili „gore” može u potpunosti zaustaviti govor, ili dete može prekinuti sa igranjem društvenih igara u kojima je uživalo.

Svaki prekid govora, mrmljanja, pokreta ili društvenih veština bi se trebao ozbiljno shvatiti, jer je nazadovanje ozbiljno upozorenje na autizam.

Znaci i simptomi autizama kod beba i male dece

Ako se autizam primeti u ranom detinjstvu, lečenje može imati punu prednost nad neverovatnom fleksibilnošću mladog mozga. Iako se dijagnoza autizma teško može postaviti pre 24 meseca, simptomi često izlaze na površinu između 12 i 18 meseci.

Ako se znaci primete sa 18 meseci, intenzivno lečenje može pomoći „prevezivanju” mozga, poništavajući simptome. Najraniji znaci autizma su odsustvo normalnog ponašanja – ne prisustvo nenormalnog – tako da mogu biti teški za primećivanje.

U nekim slučajevima, najraniji simptomi autizma se pogrešno protumače kao znaci „dobre bebe”,  pošto dete može biti tiho, nezavisno i nezahtevno. Međutim, možete rano da primetite znake upozorenja ako znate šta da tražite. Neka autistična deca  ne reaguju na maženje, ne traže da ih neko podigne, ili gledaju u majke kad se hrane.

Rani znaci autizma kod beba i male dece:

  • Ne uspostavljaju kontakt sa očima ( gledanje roditelja tokom hranjenja).
  • Ne smeši se kad mu/joj se neko smeši.
  • Ne reaguje na svoje ime ili na poznati glas.
  • Ne prati objekte vizuelno.
  • Ne pokazuje prstom, ne maše ili ne koristi pokrete za komunikaciju.
  • Ne prati pokretom kada pokazujete na neke stvari.
  • Ne pravi zvuke tražeći pažnju.
  • Ne započinje ili ne reaguje na maženje.
  • Ne imitira Vaše pokrete ili izraze lica.
  • Ne traži da ga neko podigne.
  • Ne igra se sa drugima i ne izražava zanimanje ili uživanje u nečemu.
  • Ne traži pomoć ili ne pravi neke osnovne zahteve.

Sledeća kašnjenja zahtevaju momentalan pregled deteta kod njegovog pedijatra.

  • Do 6 meseci: Bez velikih osmeha i drugih izraza sreće.
  • Do 9 meseci: Bez uzvraćanja zvukova, osmeha i drugih izraza lica.
  • Do 12 meseci: Bez reagovanja na svoje ime.
  • Do 12 meseci: Bez brbljanja ili dečjeg govora
  • Do 12 meseci: Bez uzvraćanja pokreta, kao što su pokazivanje, dohvatanje ili mahanje.
  • Do 16 meseci: Bez progovorenih reči.
  • Do 24 meseca: Bez fraza od dve reči koje ne uključuju imitaciju ili ponavljanje.

Znaci i simptomi autizma kod starije dece Kako deca stare, upozorenja na autizam postaju raznovrsnija. Postoje brojni znaci upozorenja i simptomi, ali se sve uglavnom kotira oko otežanih društvenih veština,  govornih i jezičnih poteškoća, problema sa neverbalnom komunikacijom i nefleksibilnim ponašanjem.

Znaci i simptom društvenih poteškoća kod autizma –

Osnovne društvene interakcije mogu biti teže kod dece sa poremećajima autističnog spektra. Mnoga deca sa autističnim spektrom više vole da žive u svom svetu, odvojeni od drugih.

  • Izgleda nezainteresovano, ili nesvesno drugih ljudi ili dešavavanja oko njih.
  • Ne zna kako da se poveže sa drugima, da se igra ili sprijatelji.
  • Ne voli da bude u dodiru sa nekim, da ga/je neko drži ili mazi.
  • Ne igra se „pretvaranja”, grupnih igara, ne imitira druge ili ne se ne igra sa igračkama na kreativne načine.
  • Otežano shvatanje ili pričanje o osećanjima.
  • Izgleda da ne čuje kada mu/joj se drugi obraćaju.
  • Ne deli interesovanja ili dostignuća sa drugima (crteže, igračke)

Znaci i simptomi otežanog govora kod autizma

Deca sa poremećajima autističnog spektra imaju poteškoća sa govorom. Neretko kasno počinju da pričaju. Pričaju abnormalnim tonom, sa neobičnim ritmom ili tonom (npr. završava svaku rečenicu kao da postavlja pitanje). Ponavljaju iste reči ili fraze više puta. Na pitanje odgovara ponavaljanjem. Sebe pominju u trećem licu, nepravilan govor (gramatičke greške, pogrešne reči). Imaju poteškoće u komunikaciji zbog potreba ili želja, ne razume jednostavne upute, izjave ili pitanja. Previše doslovno shvata (ne shvata kontekst humora, ironiju, sarkazam).

Znaci i simptomi otežane neverbalne komunikacije kod autizma

Deca sa poremećajem autističnog spektra imaju problem sa razumevanjem suptilnih neverbalnih šlagvorta ili korišćenja govora tela. Ovo u većoj meri otežava društvene interakcije.

  • Izbegavaju kontakt očima.
  • Koriste izraze lica koji ne odgovaraju onom što su rekli.
  • Ne razumeju izraze lica, ton glasa i pokrete drugih ljudi.
  • Prave malo gestikulacija (pokazivanje prstom). Mogu da izgledaju hladno ili poput robota.
  • Neobično reaguju na ono što vide, pomirišu, osete dodirom ili čuju. Mogu biti posebno osetljivi na glasne zvuke.
  • Abnormalan stav, smotanost, ili ekscentričan način hoda (kao što je hod na prstima).

Znaci i simptomi nefleksibilnosti kod autizma

Deca sa poremećajem autističnog spektra su često ograničena, nefleksibilna, pa i opsesivna u svom ponašanju, aktivnostima i interesima.

  • Ima strogu rutinu (npr. zahteva određenu rutu ka školi).
  • Otežano prilagođavanje promenama u rasporedu ili okolini (npr. dobija napad besa ako se promeni raspored nameštaja, ili se vreme za spavanje promeni).
  • Neobična povezanost sa igračkama ili čudnim objektima, kao što su ključevi, prekidači, ili gumice.
  • Opsesivno ređa stvari ili ih uređuje na određen način.
  • Zaokupljenost sa nekom uskom temom, često uključuje brojeve ili simbole (npr. pamćenje i izgovor činjenica o mapama, rasporeda polaska vozova ili sportske statistike).
  • Provodi dosta vremena ređajući igračke po nekom određenom šablonu, gledajući pokretne objekte (kao što je plafonski ventilator), ili se koncentriše na određeni deo nekog objekta (kao što su točkovi autića za igru).
  • Ponavlja istu radnju ili pokret više puta, kao što su mahanje rukama, ljuljanje ili uvijanje (poznato kao samostimulativno ponašanje, ili stiming). Neki istraživači i lekari veruju da ovakvo ponašanje umiruje decu sa autizmom nego što ih stimuliše

Uobičajena samostimulišuća ponašanja:

·       Mahanje šakama

·       Ljuljanje napred-nazad

·       Obrtanje u krug

·       Zabacivanje prstiju

·       Mahanje glavom

·       Gledanje u svetoli

·       Pokretanje prstiju ispred očiju

·       Pucketanje prstima

·       Lagano udaranje po ušima

·       Češanje

·       Ređanje igračaka

·       Obrtanje predmeta

·       Obrtanje točkova

·       Gledajući predmete u pokretu

·       Ponavljanje uključivanja i isključivanja svetla

·       Ponavljanje reči ili zvukova

Uzroci autizma

Sve do nedavno, većina naučnika je verovala da su izazivači autizma uglavnom genetski faktori. Ali, revolucionarna istraživanja ukazuju na to da faktori iz okruženja mogu biti jednako važni u razvoju autizma – ako ne i važniji od genetike.

Izgleda da su neke bebe rođene sa genetskom predispozicijom prema autizmu koju onda pokreće nešto iz sredine, bilo dok je beba u stomaku ili nakon rođenja. Važno je zapamtiti da sredina, u ovom kontekstu, znači bilo šta van tela. Nije ograničeno samo na zagađenje i toksine u atmosferi. Štaviše, jedna od najvažnijih sredina je prenatalna sredina.

Prenatalni faktori mogu doprineti autizmu:

Uzimanje antidepresanata tokom trudnoće, posebno u prva 3 meseca.

Deficijencije u ishrani u ranoj trudnoći, posebno manjak folne kiseline.

Godine majke (deca sa starijim očevima imaju veći rizik od autizma).

Komplikacije pri i odmah po rođenju, uključujući vrlo nisku težinu pri rođenju i neonatalnu anemiju.

Maternalne infekcije tokom trudnoće. Izloženost hemijskim zagađivačima, kao što su metali i pesticidi, tokom trudnoće. Iako je potrebno više istraživanja o prenatalnim faktorima rizika, ukoliko ste trudni, ili pokušavate da zatrudnite, ne može da šteti preduzimanje koraka da smanjite rizik od autizma za Vaše dete.

Smanjivanje rizika od autizma: Saveti za buduće majke

Uzimajte multivitamine. Uzimanje 400 mikrograma folne kiseline pomaže sprečavanju urođenih mana poput spina bifide. Nije jasno da li to takođe smanjuje rizik od autizma, ali uzimanje vitamina ne može da šteti.

Raspitajte se o SSRI. Žene koje uzimaju SSRI (ili žene koje razvijaju depresiju tokom trudnoće) bi trebale da pričaju sa kliničarem o rizicima i prednostima ovih lekova. Nelečena depresija kod majki može imati efekta do dobrobit njenog deteta, tako da to nije laka odluka.

Praktikujte prenatalnu negu. Uzimanje zdrave hrane, izbegavanje infekcija i redovne kontrole kod kliničara mogu povećati šanse rađanja zdravog deteta.

Izvor: Harvard Health Publications.

Šta da radite ako ste zabrinuti?

Ako je razvoj Vašeg deteta usporen, ili ako ste primetili znake upozorenja za autizam, odmah zakažite pregled kod Vašeg pedijatra.  Štaviše, dobra je ideja da doktor pregleda dete iako dostiže tačke svog razvoja prema rasporedu. Američka Pedijatrijska Akademija preporučuje da sva deca prođu preglede razvoja, kao i posebne preglede zbog autizma sa 9,18 i 30 meseci.

Ne morate da čekate dijagnozu kako biste pomogli svom detetu –

Dok autizam ne dobije dijagnozu i ne bude lečen do druge godine, roditelji mogu pomoći . Ako društveni i emotivni razvoj Vašeg deteta ne izgleda onako kako bi trebao. Ne morate čekati zvaničnu dijagnozu da biste poradili na otežanom razvoju i vezi sa detetom.

To je nešto što biste mogli raditi i dok je dete još malo. Ta veza je jedistvena između bebe i Vas. Ta instinktivna veza Vas zbližava, osiguravajući ispunjavanje potreba Vašeg bespomoćnog i ranjivog deteta. Devedesetih je došlo do eksplozije saznanja da ovaj jedinstveni odnos, veza, je ključni faktor u društvenom, emotivnom, intelektualnom i fizičkom razvoju Vašeg deteta.

Kvalitet ove veze varira. Sigurna veza daje Vašoj bebi optimalan osnov za život: želju za učenjem, zdravu samosvest, poverenje i obzir prema drugima. Nesigurna veza, ona koja ne ispunjava potrebe deteta za sigurnošću i razumevanjem, dovodi do zbunjenosti o samom sebi i otežanog učenja i povezivanja sa drugima.

 

Informacije i izjave na sajtu nisu namenjene za dijagnostikovanje, lečenje ili prevenciju bilo koje bolesti. Informacije na ovom sajtu su informativne prirode i nisu zamena za savete vašeg lekara.

 

Literatura i reference

Hallmark Developmental Milestones i Early Intervention.

Vladina literatura o razvoju dece, uključujući i važne tačke u razvoju i znake upozorenja i simptome otežanog razvoja. (Centar za Kontrolu i Prevenciju Bolesti) Early Features of Autism – List sa činjenicama sa Australijske Studije Razvoja od Deteta ka Odrasloj Osobi pokriva rane znakove upozorena i simptome autizma (DELUJTE ODMAH) Autism: Recognizing the Signs in Young Children – Pokriva rana upozorenja za autizam i razloge zašto je rana dijagnoza toliko važna (Nacionalno Udruženje Autističnih) Autori: Melinda Smit, M.A., Džin Segal, Ph.D., i Ted Hatman, Ph.D (UCLA Centar za Istraživanje i Lečenje  Autizma). Poslednji put sačuvano: Jul 2015.